Bolji zivot za 1. a <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Snagom bloga protiv droga.
Dobrodosli!
O nama.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Grad: Pula
Škola: Ekonomska škola, Pula
Razred: 1.a, prva grupa informatike

Ovaj blog je napravljen u sklopu natječaja "Snagom bloga protiv droga."
Podržite nas, komentirajte.

Ciljevi.
...

Naši ciljevi nisu samo pobijediti na ovom natječaju.
Današnjost svakodnevno donosi nove poroke i nepotrebne opijate
koji razlicitim primamljivim sredstvima ugrožavaju život.
Čemu?
Naš je zapravo jedini cilj da ovaj natječaj uspije i osvijesti
mnoge.

Kontaktirajte nas :


Možete pročitati o školi OVDJE
a točnje o nama u Razredima.
O blogu

Blog sadrži tekstove napisane od strane učenika 1.a razreda.
Pisali su o onome što rade u slobodno vrijeme, sportovima kojim se bave,
hobijima i dr.
Poanta je iskoristiti vrijeme kvalitetno i zdravo,
baveći se sportom, čitajući knjige te si dati oduška i zaigrati omiljenu igricu.

Rješite ankete!















Ti mozes sve, samo drogu nikad ne.




Primjeren spot, poslušajte. :)
Ema Š.

05.05.2008. u 16:51 | | (6)

Bolji život za 1.a


Dobrodošli !
Ovaj blog je napravljen u sklopu natječaja "Snagom bloga protiv droga". I mi smo se uključili :). O nama možete saznati iz boxeva (pogled lijevo) i vidjeti koje sve teme obuhvaćamo. Komentirajte, predlazite i naravno citajte ove suuper sadrzaje napravljene od ucenika 1.a razreda iz Pule.

Ema Š.

Ary G.,
knjiga "Sjećanja jedne gejše"


Knjige. Mnogi tinejdžeri se zgroze na samu pomisao knjiga. Činjenica je da svi odmah pomisle na velike, debele knjige za školu, nezanimljivog sadržaja i banalnih tema. Većinu djece knjige ne zanimaju i čitaju ih samo kad su to prisiljeni.

Volim knjige. Za mene one znače opuštanje, i ulazak u neki novi svijet. Pročitala sam mnoge knjige i teško je izdvojiti najbolje, ali zadnja koju sam pročitala bila je „Sjećanja jedne gejše“ i stvarno nemam negativnih kritika za nju.


Arthur Golder je napisao iznimno dobro i čitano dijelo koje se dvije godine zadržalo na listi bestsellera novinske kuće The New York Times i prodalo se u više od 4 milijona primjeraka.

Priča započinje u vrijeme prije Drugog svjetskog rata, kada je jedno japansko dijete oduzeto siromašnoj obitelji da bi služilo u kući jedne gejše. Usprkos prevrtljivom suparniku koji joj skoro lomi duh, djevojka prerasta u legendarnu gejšu Sayuri. Prekrasna i uspješna, Sayuri zarobljava najmoćnije muškarce svog vremena, a nju progoni tajna ljubav prema jednom muškarcu koji joj je nedostižan.

Tko je gejša?
Ni žena ni prostitutka, gejša je umjetnica koja zarađuje za život zabavljajući moćne muškarce. Riječ gei na japanskom znači «umjetnost». Gejša je učena plesačica, pjevačica i glazbenica, s dobrim komunikacijskim sposobnostima. Ona se smije šalama svog klijenta – i nikada ne odaje njegove tajne. Ona stvara dramu jednostavnim pokretom svoje lepeze.
Godine napornog rada i samodiscipline pretvorili su ju u profinjeno biće, ali ispod svih tih slojeva kimona i maske napravljene kozmetikom, nalazi se žena od krvi i mesa sa svojom vlastitom povijesti, razočaranjima i snovima. Tajne koje ona čuva pripadaju njenom srcu.


Dok čitate knjigu, osjećate kao da sjedite ispred Sayuri koja vam priča o svojoj borbi sa sudbinom i zlim suparnicama, ljubavi i nemoći. Osjećate mirnoću s kojom prihvaća svijet i hladnoću s kojom se susrećete. Jednostavno ne možete, a da ne mrzite Hatsumomo, njezinu najveću suparnicu. Usporedno s tim, nadate se da ćete uspjeti ostvariti ljubavnu vezu s predsjednikom, jednako kao da ste vi sami Sayuri. Knjiga oduzima dah i preporučujem ju svima koji vole čitati.

Image Hosted by ImageShack.us

Manuela I.,
Zdravlje je sreća


ZDRAVLJE JE BOGATSTVO KOJE TREBA ZNATI ISKORISTITI NA PRAVILAN NAČIN

Ja sam u odnosu na većinu onih koji sa mnom idu u razred što se sporta tiče totalni antitalent i sport me baš pretjerano i ne zanima, ali rekreacija i bavljenje nečim onako za '' svoju dušu'' mi je zanimljivo i opuštajuće. No, tu je mnoštvo drugih stvari koje me vesele i čine moj život ljepšim. No, kao i svatko nekad se i sama zapitam: '' Što bi bilo kad bi bilo? '' Tako katkad na red dođe i sport... Lijepo je baviti se sportom kada u životu ne postoji jedna prepreka koju morate posjedovati kako biste bili sportaš, no moj slučaj je jedan od onih koji su specifični po tome što ja ne ispunjavam sve potrebne uvjete i na putu mi stoji za mene najvažnija prepreka – zdravlje. Naime, kako ja imam dijabetes (šećernu bolest) mogućnosti bavljenja sportom su ograničene. Bavljenje sportom pomaže poboljšanju razine šećera u krvi i iako ima uspješnih sportaša koji imaju dijabetes, sportu se nikad ne možeš dovoljno posvetiti na onaj način koji to želiš, ako moraš i prije i poslije tjelesne aktivnosti mjeriti razinu šećera u krvi, jesti, primati inzulin i imati neprestanu brigu o tome da li ćeš moći izdržati određeni tempo. Nikad ne znaš koliko i kako ćeš morati npr. pretrčati i kako će to utjecati na tebe i tvoj organizam, jer se iscrpljivanjem i '' povećanom'' tjelesnom aktivnošću koja je za zdrave osobe sasvim normalna može dovesti u stanje bez svijesti i pitanje je da li će se ili možda neće svijest vratiti. Treba znati pravovaljano reagirati u tim kriznim situacijama koje su nadasve bolne, a u takva stanja bez svijesti može se pasti i kada se ne bavite sportom, jer sam i ja sama imala takvu situaciju, no mogućnost je daleko veća ako nešto treniraš. A rizik u ovakvim situacijama nije dobar, jer rijetki su oni koji profitiraju. No, sve ima svoje dobre i loše strane pa sam i ja tako u ovih 9 godina moje borbe naučila biti samostalna i nositi se s odgovornošću jer u svakoj nepredviđenoj situaciji se mora znati reagirati. Stoga mislim da je uistinu žalosno što osobe mojih godina posežu za različitim drogama i nastoje si učiniti život ljepšim nego što jest, iako većina ima odlične predispozicije i uvjete za učiniti puno toga dobroga. Zdravlje treba znati iskoristiti na pravi način i činiti sve da ga se poboljša, a naročito treba u svim situacijama imati vjere u sebe i biti dovoljno čvrst kako ne bi pokleknuli pred raznim iskušenjima koja nam se nude. Podrška nama dragih ljudi je itekako bitna jer ako znaš da se možeš osloniti na nekoga i da ti netko može pomoći u velikoj si prednosti. Zato smatram da se neke stvari na koje ne možeš utjecati i odlučiti da li ćeš imati ili nećeš, kao što je npr. moja bolest i bezbroj drugih koje su zasigurno teže može utjecati kada ih dobiješ tako da ne poklekneš i da se boriš, a ne samo da se prepustiš i čekaš što će se dogoditi, iako znaš da si u nekim situacijama kao što je npr. sport '' oštećen'' i nisi dovoljno dobar da budeš aktivni sportaš i imaš razne utakmice i sl. To su stvari s kojima se naučiš nositi s vremenom, a što prije počneš, to bolje. Zato je onima koji su zdravi puno bolje usmjeriti svoje ciljeve nečemu što će ih učiniti sretnim i ispunjenim, ali da to nije droga, nego nešto što će usrećiti i njih i osobe oko njih. Mislim da bi tada zaista bilo lijepo.



Mauricio U.
Vožnja motorom


Evo nešto i za one koji vole uzbudljive vožnje motorima po našim cestama, no naravno te vožnje moraju biti u skladu s zakonom, jer u protivnom dolazi do katastrofalnih posljedica.
Ali ponekad su i vozači automobila krivi za takve nesreće, zbog toga jer voze brzo i ne poštuju prometne propise tako da ugrožavaju živote ostalih sudionika u prometu, vozači koji naprave tako nešto gotovo uvijek prođu bez ikakvih kazni. Tu ima i još mnogo problema kao što su stare, grbave i uništene prometnice koje su vrlo opasne za vožnju, međutim naša država ne vodi brigu o tome, kao da joj nisu biti naši mladi dragocjeni životi. Međutim mi i dalje moramo voziti suočeni s tim problemima, jer od žaljenja nema koristi. Nekima očito nije stalo do motociklista.Tako smo se vozili do sada i tako ćemo nastaviti voziti.

Image Hosted by ImageShack.us

Dorian M., Zašto volim biciklizam?

Biciklizam pratim od svoje sedme godine i vrlo sam zaintersiran za njega.
Općenito volim sport, ali ovaj mi je nekako poseban.
Kada sam kupio svoju prvu biciklu shvatio sam da imam talenta i snage za taj sport
te sam se odlućio baviti njime.
Ja treniram cestovni biciklizam, ali puno ljepsi mi je mountain bike.
Jer ipak vožnja po cesti ne moze se usporediti sa ljepotama u prirodi.
Odkad treniram biciklizam naučio sam se puno bolje snalaziti u prometu i općenito se orijentirati.
Bavim se biciklizmom godinu dana i stvarno mi dobro ide te se nadam da će tako i ostati, ali naravno uz puno truda idu i rezultati.

Image Hosted by ImageShack.us

Martina C., Ritmicka gimnastika

Ritmička gimnastika je pojedinačni ili timski sport, podijeljena je po kategorijama.
Vježba se s rekvizitima uz glazbu.Ti rekviziti mogu biti:Vijača,lopta,obruč,traka i čunjevi..
Natjecanja su podjeljena u A, B, i C programe. A i B programi su pojedinačne, a C grupne vježbe.
Vrlo je zahtjevan sport, no u Hrvatskoj usprkos mnogim natjecateljima nije razvijen i popularan.
Ritmička je gimnastika sport koji zahtjeva i obuhvaća mnogo fleksibilnosti, baletnih i plesnih elemenata.
U ovaj se sport mora ulagati mnogo truda, poceti se baviti od malena zato sto se odmah cijelo
tijelo razvija i zapravo gradi. Ovaj ce vam sport pokazati rezultate samo nakon duugog vjezbanja,
vjezbanja i samo vjezbanja, jer drugog recepta tu nema :)

Image Hosted by ImageShack.us


Ana J., Karate


Načini borbe rukama i nogama potječu iz daleke prošlosti čovjeka. Poznat je'pancratium', staro grčki način borbe iz kojeg je nastalo moderno hrvanje. Korijeni današnjeg karatea sežu pak u Indiju, Kinu (kempo), Okinawu, Koreju, te Japan u kojem se razvio u oblik koji poznajemo. To se dogodilo tek 1923. godine s učiteljem Funakoshi-em. Nakon toga, razvile su se brojne škole i glavni pravci. Mi učimo Shotokan karate... Nakon 2. svjetskog rata karate je osvojio Ameriku pa Europu. Osim što daje snagu samoodbrane koja se smije koristiti samo u krajnjoj nuždi, karate se razvija u pravcu sporta. Koristi se zaštitna oprema, od borca se traži potpuna kontrola udaraca, suđenje kažnjava povrede.

Image Hosted by ImageShack.us

Adam V., O nogometu
Svi u životu vole nešto, ja volim trenirati i igrati nogomet u slobodno vrijeme. Nogomet je sport koji volim još od svoje 9. godine i mislim da ga nikad niti neću prestat voljeti. Treninzi i utakmice me nekako opuštaju od svih problema i obveza u životu. Na treninzima isto tako imam prijatelje s kojima se družim i u slobodno vrijeme (kada nemam treninge). Tamo se istrčim i umorim i to me na neki način opušta pa niti ne razmišljam o ostalim stvarima osim nogometa. Mislim da ne treniram nogomet da bi mi život bio dosadniji i teži. Drago mi je da sam sportaš i želim ostati sportaš do kraja života.

Image Hosted by ImageShack.us


Matija T., U slobodno vrijeme igrice i kucanski poslovi

U slobodno vrijeme igram igrice na računalu i pomažem roditeljima u kućanskim poslovima.
Najbolje igre su mi Red Alert 2, Pocket Tanks, Stronghold Crusaders, Super DX Ball, GTA Vice City i Worms Word Party.
Često pomažem tati koji je po struci stolar.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

24.04.2008. u 15:26 | | (1)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.